Program je proveden u Osnovnoj školi Mahično, Karlovac. Provoditelj programa je profesor TZK, Branko Jovanovac, a u program je bilo uključeno 5 razrednih odjela sa ukupno 88 učenika.
Polaznici programa Univerzalne sportske škole dobili su zadatak pronaći po njima važne značajke poštene igre u sportskim igrama koje smo vježbali na satovima. Vrijedni odgovori su nagrađeni fair play kartonom. Učenici su poticani da odgovaraju i pronalaze rješenja skupa kao momčad. Učitelj je govorio o tipičnim primjerima poštene borbe u olimpijskim sportovima.
Podijeljeni su u dvije ekipe sa jednakim brojem dječaka i djevojčica kao i jednakim brojem članova ekipe. Zadatak je bio stvoriti igricu motoričkih znanja i sposobnosti i odrediti ''fair play'' pravila za učenike s prilagođenim programom ili nekom fizičkom poteškoćom.
Učenici su odlično reagirali i učenicima s poteškoćama npr dali više vremena za rješavanje zadatka, pravi na dva neuspješna pokušaja kod gađanja ili hvatanja lopte. Bodrili su jedni druge u vidu ohrabrujućih povika: ''Ti to možeš'', ''Odlično se trudiš, samo nastavi'', ''Samo jako, idemo''
Na kraju dogovorom sa ekipama učitelj je opet dodijelio ''Fair play'' karton.
Učenicima prvog i četvrtog razreda predstavljena je tema ''Pomozi mi prijatelju'' kroz koju su učili vezati različite vrste čvorova. A najbolje smo to napravili kroz vezanje tenisica i kravata. Većina učenika je znala vezati tenisice, svatko na svoj način. A učenici koji nisu znali a bilo ih je i iz četvrtog razreda te iz prvog razreda. Složili su se u parove po jedan učenik iz prvog i jedan iz četvrtog razreda. Poštivajući međusobne razlike i tehnike vezanje pomagali su jedno drugome učiti drugačije vezanje tenisica a onaj tko nije znao pomogao mu je onaj koji zna.
Uslijedilo je kratko natjecanje u vezanju tenisica i čvorova. Jedna ekipa je činila natjecatelje u parovima a druga navijače koji su bodrili svoje prijatelje.
Objašnjavajući učenicima važnu ulogu korektnog navijanja ovaj put ''Fair play'' karton dobili su navijači.
Učenici drugog i trećeg razreda podijeljeni su u ekipe jednake po spolu i sposobnostima. Tamo gdje to nije bilo moguće učenici su upitani kako možemo omogućiti ''Fair play'' način igre. Nakon lijepih i točnih odgovora pravila su dogovorena. Naglasak je ponovo bio na poštivanju dogovorenih pravila, načina bodrenja, navijanja za ekipu i posebno na čestitanje suparnicima na pobjedi i dobroj borbi.
Nakon odmora učenici su dobili kratka teorijska znanja o provođenju ''Fair play'' načela u svakodnevnom životu izvan sporta. U obitelji, u školi i na ulici. Svatko je dobio riječ i govorio svoje primjere iz svakodnevice o njegovom viđenju poštenja i empatije.
Učenici drugog i trećeg razreda podijeljeni su u ekipe jednake po spolu i sposobnostima. Tamo gdje to nije bilo moguće učenici su upitani kako možemo omogućiti ''Fair play'' način igre. Nakon lijepih i točnih odgovora pravila su dogovorena. Naglasak je ponovo bio na poštivanju dogovorenih pravila, načina bodrenja, navijanja za ekipu i posebno na čestitanje suparnicima na pobjedi i dobroj borbi.
Nakon odmora učenici su dobili kratka teorijska znanja o provođenju ''Fair play'' načela u svakodnevnom životu izvan sporta. U obitelji, u školi i na ulici. Svatko je dobio riječ i govorio svoje primjere iz svakodnevice o njegovom viđenju poštenja i empatije.
Učenicima petog razreda predstavljen je ovaj projekt kroz pomaganje svojim prijateljima iz razreda kroz prepoznavanje morfoloških nejednakosti, motoričkih i intelektualnih poteškoća i što to znači u sportskim igrama.
U samom razredu prisutno je više nabrojanih primjera kao što su ''hemipareza'', ''pretilost'', ''kraće noga i tetive'', ''smanjene kognitivne sposobnosti''.
Kroz momčadske i štafetne igre primjenjivali smo različite metode radi postizanja istih ''fair'' uvjeta za sportsku borbu.
''Fair play'' karton dobili su učenici koji su prepoznali nedostatke i uvažili razlike u igri.
