INTERVJU: "Vidimo se na državnom i iduće godine"

Nakon uzbudljivih utakmica, učenica Športske gimnazije iz Zagreba Katarina Galenić te učenik Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec Lino Zadravec, odgovorivši na nekoliko pitanja pokušali su opisati svoju sreću, svoj ponos i svoj dugogodišnji sportski rad što se tiče badmintona. Oboje su naravno prezadovoljni svojom igrom i rezultatima te s pravom mogu reći da će oni zajedno sa svojom ekipom i mentorima sretni i raspjevani otići kući.

Kakva je bila konkurencija na poluzavršnici, a kakva danas? Gdje je bilo teže osigurati si prvo mjesto?
KATARINA: Kada bih morala birati po meni je konkurencija bila jača na poluzavršnici, ali smatram da nismo imale preveliku konkurenciju.
LINO: Konkurencija je bila jaka te smo igrali puno teških mečeva.

Koja ekipa vam je bila najteži protivnik?
KATARINA: Najteži protivnik bila nam je Velika Gorica bez obzira što smo ih u finalu pobijedili 3:0.
LINO: Najteže nam je bilo pobijediti zadnju ekipu, Športsku gimnaziju iz Zagreba, s njima smo igrali u finalu i teškom mukom ih pobijedili 3:2.

Koliko dugo ste se spremali za završnicu i poluzavršnicu?
KATARINA: Inače treniramo badminton stoga se nismo pripremali kao škola već su nam treninzi u klubu bili dovoljni.
LINO: Treniramo samostalno tj. u klubu te se nismo dodatno pripremali za ovo natjecanje.

Tko vas je pripremao i trenirao?
KATARINA: Pripremale se nismo baš za ovo natjecanje, nego je sve to bilo u sklopu naših treninga, kao što sam i rekla. Vježbale nismo s našim mentorom već s našim trenerom iz kluba.
LINO: Nalazimo se sami na treninzima stoga smo se sami i pripremali.

Imate li neku motivaciju od mentora pred utakmicu ili si ju zadajete sami? Kakva je to motivacija tj. kako se motivirate?
KATARINA: Nemamo motivaciju od trenera ili mentora već si motivaciju postavljamo sami. Za ovo natjecanje motivirala nas je ljubav prema školi i to što nam je trener obećao platiti večeru ako budemo prve.
LINO: Danas nismo imali nikakvu motivaciju ali inače o tome uopće ne razmišljamo već igramo za sebe.

Trenirate li badminton ili neki drugi sport, ako da u kojem klubu?
KATARINA: Treniramo u Badmintonskom klubu Medvedgrad.
LINO: Treniramo u Badmintonskom klubu Međimurje.

Koliko dugo trenirate i kakvi su vam rezultati?
KATARINA: Lucija među nama trenira najkraće to je 8 i pol godina dok ja i Dora treniramo 12 i pol godina. Rezultati su nam uvijek pozitivni jer uvijek dajemo sve od sebe.
LINO: Treniramo 5 godina i rezultati su nam jako dobri.

Je li badminton najrazvijeniji sport u vašoj školi ili ima nekih sportova koji su razvijeniji i popularniji?
KATARINA: Badminton u školi nije razvijen. U našoj školi ga igra svega 3 djevojke i 2 mladića. Najrazvijeniji sport je rukomet.
LINO: Badminton je razvijen u školi jer škola ima dugu tradiciju dobrih badmintonskih igrača. Uz badminton je razvijena i košarka te atletika. Također imamo i ženski nogomet stoga je teško odrediti koji je to najrazvijeniji.

Razmišljate li u koji biste fakultet mogli ići nakon srednje škole? Zanima li vas sport ili biste željeli ići prema nekim drugim smjerovima?
KATARINA: Ja mislim ići u smijeru sporta, ali u smjeru sporta na način fizio terapije.
LINO: Nećemo ići u smjeru sporta. Tin će ići na PMF fizike ili strojarstvo, a ja mislim u nekom smjeru Fizike u Rijeci, ostatak momčadi još ne zna.

Jeste li bili svjedoci nekog fair play poteza za vrijeme natjecanja?
KATARINA: Koliko sam ja vidjela ovdje nije bilo ništa fair play. Mogu samo reći da smo jedan poen poklonile.
LINO: Zapravo i nismo. Jedino što je lijepo bilo je to što su drugi cijelo vrijeme navijali iako to ne možemo nazvati potezom već činom.

Imate li neki svoj potez ili potez vašeg suigrača koji biste željeli istaknuti jer vas je posebno iznenadio?
KATARINA: Pa zapravo iznenadilo me to što smo jako dobro odigrale protiv jedne djevojke iz Jaske koja po mom mišljenju igra jako dobro.
LINO: Jako me iznenadio Grubićev smeš i bekend.

Jeste li očekivali da ćete osvojiti prvo mjesto?
KATARINA: Nismo jer smo finale igrale protiv djevojaka iz Velike Gorice koje smo smatrale konkurencijom, ali ipak je sve otišlo u našu korist.
LINO: Nismo očekivali zbog toga što smo u finalu igrali protiv Špogija kojih smo se pomalo bojali.

Imate li kakvu drugu nagradu, od mentora, osim medalja, pehara i priznanja zbog plasmana?
KATARINA: Zapravo i nemamo, ali nam je trener obećao večeru, vidjet ćemo što će od toga biti.
LINO: Nemamo nagrade već imamo kazne od trenera zbog nekih poteza koji nisu bili dobri u igri. Grubić mora raditi sklekove, a ostatak momčadi mora skočiti u more.

Kakvo vam je bilo društvo i druženje u Poreču?
KATARNA: Društvo je bilo odlično, a što se tiče zabave, mi se uvijek zabavljamo.
LINO: Društvo je bilo odlično jedina zamjerka svega je što nam je bilo hladno. Smatrali smo kako je na moru toplo stoga smo ponijeli samo kratke hlače i majice.

Želite li dodati još nešto za kraj?
KATARINA: Za kraj ću samo reći da su Špogi najbolji.
LINO: Za kraj bi samo rekli da se nadamo da se na državnom prvenstvu vidimo i sljedeće godine.

Zara Bulat, IPL novinarka